
Umesto da odgovaraju za sva zlodela i krađe kojima su uništili
Srbiju,
gazdinski dvojac Beko-Mišković, preko svojih ličnih urednika i svojih
medija nastavlja da obmanjuje javnost, zamenjujući teze i na ovaj način
daju odgovor na tužbu koju sam protiv njih podneo tužilaštvu u
Švajcarskoj i po kojoj tužilac uveliko postupa.
Iako
je specijalni tužilac najavio da će ispitati privatizacije Večernjih
Novosti i Luke Beograd i moje tvrdnje da su te kompanije kupili
prevarom i mojim novcem, istraga se ne sprovodi, a njihovi urednici
kreću u novi napad na mene iznošenjem najordinarnijih laži.


Još jedan paradoks sa suđenja Stanku Subotiću pred Većem
Posebnog
odeljenja Višeg Suda u Beogradu - čak dvoje sudija koji se nalaze u
Veću, nisu sudije Specijalnog, već sudova koji bi, na višim instancama
trebalo da odlučuju o eventualnim žalbama na presudu koju će sami
doneti.
Milena
Rašic, predsednica Veća, sudija je Apelacionog Suda, a Biljana
Sinanović, clanica Veća, sudija je Vrhovnog kasacionog Suda, najviše
sudske instance u Srbiji.
Drugim rečima, Subotić bi se, u slučaju osude, žalio istim onim
sudijama koje su ga osudile.
Pri
tom bi prva instanca, Apelacioni Sud, trebalo da odlučuje o žalbi na
presudu koju je potpisala sudija više instance nego što je Apelacioni
sud, sudija Vrhovnog Kasacionog Suda.

Nastavak suđenja Stanku Subotiću pred Većem Posebnog odeljenja
Višeg
Suda u Beogradu protekao je u čitanju fotokopirane dokumentacije za
koju tužilac nije uspeo da objasni odakle je nabavljena, kao i novih
originalnih dokumenta, kojima su advokati odbrane, osim primedbe da su
se pojavili niotkuda, osporili i autentičnost ukazujući na očigledne
falsifikate koji su se među dokumentima pojavili.
Poslednjeg
dana ove sesije suđenja, advokati su se osvrnuli i na izjave srpske
ministarke pravde Snežane Malović, koja je tokom vikenda u intervjuu u
dnevnom listu "Blic" rekla da bi, ukoliko Srpska Napredna Stranka dođe
na vlast, "Šarići i Subotići mirno spavali”.
U nedeljnom Blicu od
25. aprila 2010. ministarka pravde dala je intervju novinarki Ireni
Radisavljević (druga i treća strana). Ispod naslova je krupnim slovima
izvučen deo koji glasi: "Diskvalifikujući predsednicu Vrhovnog suda,
SNS želi da pribavi jeftine političke poene neizabranih sudija i
tužilaca. Šalje se jasna poruka da Šarići, Subotići i ostali mogu mirno
da spavaju ako ta stranka eventualno dođe na vlast". U tekstu se, u
okviru odgovora na jedno od pitanja kaže: "Znate, kada kažete
predsednica Vrhovnog suda je mafijašica, ministarka pravde takođe, a to
su ljudi koji stoje na braniku borbe protiv organizovanog kriminala,
onda ste jasno poslali poruku svima da Šarići, Subotići i ostali mogu
mirno da spavaju kada SNS eventualno dođe na vlast."
Advokati su ovakav istup ministarke ocenili kao povredu prava na
pravično suđenje i zatim naveli da je:
"U
Blicu od 26. aprila ove godine (str. 14. i 15) u članku Tamare Marković
Subota pod naslovom "Jocić upozorio Čumeta i Subotića", poslednja
rečenica glasi: "Subotić Cane bio je glavni akter Pukanićeve serije
tekstova o švercu cigareta, ali i ključna veza koja je Jocića spojila
sa Darkom Šarićem, odbeglim narko-bosom."
U poslednjim izmenama i
dopunama KZ iz septembra 2009. god. uvedeno je novo krivično delo
"Nedozvoljeno javno komentarisanje sudskih postupaka" (čl. 336a KZ),
koje glasi:
"Ko za vreme trajanja postupka pred sudom, a pre
donošenja pravnosnažne sudske odluke, u nameri da povredi pretpostavku
nevinosti ili nezavisnost suda, daje izjave u sredstvima javnog
informisanja, kazniće se zatvorom do 6 meseci i novčanom
kaznom."
U čl. 6. st. 1. Zakona o uređenju sudova pripisano je:
"Zabranjeno
je korišćenje javnog položaja, sredstava javnog obaveštavanja i bilo
koje javno istupanje kojim se neprimereno utiče na tok i
ishod
sudskog postupka".
U tač. 2. i 4. Osnovnih načela UN o nezavisnosti sudstva
propisano je:
"Sudstvo
rešava iznesene slučajeve...bez ikakvih...nedostojnih uticaja,
podsticaja, pritisaka, pretnji ili uplitanja, posrednih ili
neposrednih, bilo od koga i iz bilo kojih razloga" (2)
"Ne sme biti nikakvog neodgovarajućeg ili neopravdanog uplitanja u
sudski postupak..." (4).
Advokati
su rekli i da je korišćenje prezimena optuženog u postupku koji je u
toku, kao generičkog sinonima za organizovani kriminal, otvoreno
kršenje pretpostavke nevinosti. i da je ocena da bi on i takvi mogli
mirno spavati samo u slučaju promene vlasti, otvorena poruka da se u
suprotnom slučaju ne može očekivati oslobađajuća presuda, što
predstavlja uplitanje u sudski postupak i neposredan pritisak na sud.
Takođe
su rekli i da u Srbiji nema suda koju Subotiću nakon ovoga može da sudi
nezavisno i nepristrasno. Iz njene izjave može se samo zaključiti da
ona zna da će Subotić biti osuđen ako ne bude promene vlasti



Na nastavku suđenja pred Većem Posebnog odeljenja Višeg suda u Beogradu, advokati Stanka Subotića zatražili su da im se dozvoli da koriste pomoć ovlaščenog veštaka iz Srbije, kao i Kriminološkog instituta iz Lozane, kako bi bili u mogućnosti da Sudu ukažu na falsifikovana dokumenta koja su se pojavila u spisima predmeta.
Naime, do oktobra prošle godine Tužilaštvo je Sudu dostavilo samo fotokopiranu dokumentaciju koja se odnosi na predmet, a onda se, bez obrazloženja odakle je stigla, od koga je i kada oduzeta, pojavila nova dokumentacija koju je Sud počeo da čita i izvodi kao dokaze.
Na svaki od tih dokumenata advokati su stavljali primedbe, jer je i golim okom uočljivo da su na njima menjani datumi, da su podaci dopisivani, i to drugom pisaćom mašinom, kao i da potpisi Stanka Subotića ni najmanje ne liče na njegov potpis.
Zbog svega toga advokati su zatražili da im se omogući da angažuju stručnu pomoć, ali je sudija Milena Rašić to odbila uz obrazloženje da novosadski veštak i Kriminološki institut iz Lozane nisu stranka u postupku i da zato "nemaju opravdani interes da se upoznaju sa podacima iz spisa predmeta".
Objavljujemo podnesak koji su advokati Stanka Subotića uputili Posebnom odeljenju Višeg suda u Beogradu.

Poštovani,
Obraćam Vam se kao
branilac i po ovlašćenju g. Stanka Subotića, protiv
koga se vodi krivični postupak u Višem Sudu u Beogradu- Posebno
odeljenje br.
K.P.30/07. G. Subotiću se u ovom postupku sudi u odsustvu, a on boravi
na
adresi u Švarcajskoj koja je poznata sudu i redovno prijavljena
Švajcarskim
vlastima. Obaveza koja je sastavni deo moje profesije je da u okviru
ovog
krivičnog postupka sudu pružim sve relevantne dokaze koji opovrgavaju
navode
optužnice i da
očekujem i nastojim da se
sprovede pravično suđenje od strane nezavisnog i nepristrasnog suda.
Predmet
ovog postupka je krivično delo zloupotrebe službenog položaja za koje
se g.
Subotić tereti da ga je učinio u 1995. i 1996. godini u svojoj
privatnoj firmi.
Problem sa kojim se g.
Subotić dodatno suočava, a koji je od juna 2009. god. prerastao sve
prihvatljive granice, jesu napadi i kvalifikacije o tome da je
odgovoran za niz
nerazjašnjenih teških krivičnih dela u Srbiji i Crnoj Gori, da je
povezan sa
gotovo svim kriminalnim organizacijama
u
Srbiji i Crnoj Gori, da je naručilac ubistva Ive Pukanića u Zagrebu, da
stoji
iza navodnih pretnji predsedniku Srbije g. Borisu Tadiću, da je povezan
sa
švercom velike količine kokaina iz Južne Amerike i td. Sve ove tvrdnje
iznosili
su pojedinci, a neki mediji ih prenosili, bez ikakvih dokaza. Nikada
nije iznet
nijedan zvaničan podatak o ovome ni od policije ni od tužilaštva, ali
su s
druge strane u kampanji protiv g. Subotića ušestvovala brojna sredstva
javnog
obaveštavanja...

Od juna 2009. godine u organizaciji Aleksandra Tijanića, sa njegovim plaćeničkim saradnicima Ratkom Kneževićem i Nebojšom Medojevićem vodite najprljaviju kampanju protiv mene. Uz pomoć ovih osoba stvorili ste moju lažnu biografiju. Ratko Knežević vam je poslužio za započinjanje ove kampanje, a Nebojša Medojevič za završetak. Objavili ste neverovatan broj laži i predstavili me kao okorelog kriminalca koji se bavi švercom kokaina i ubistvima. Tako izveštavanje nema nikakve veze sa novinarstvom i slobodom štampe već isključivo sa finansijskim interesima pojedinaca iz Srbije i interesima odeđenih grupa izvršne vlasti.
Nakon intervjua Nebojše Medojevića kod Jugoslava Ćosića sastali su se u restoranu „Gušti mora“ Miškovič i Tijanić. Tijanić je tada dobio dalje naloge za postupanje u kampanji protiv mene. Model postupanja je objavljivanje intriga i nakon tog pronalaženje „eksperata“ koji te intrige potvrđuju...

Međunarodni advokatski tim Stanka Subotića pita Vidu Petrović Škero, predsednicu Vrhovnog suda Srbije (VSS) da li je tačno da autori optužnice protiv Stanka Subotića, nemajući baš nikakve dokaze protiv njega, svesno krše odluku VSS? U optužnici se, naime, na nekoliko mesta predlaže izvođenje dokaza čitanjem sadržaja isprava koje su priložene u fotokopiji. A prema pravnom shvatanju VSS od 23.11.1991, “neoverena fotokopija pismene isprave nema karakter isprave”, što za posledicu ima da fotokopije same po sebi nemaju karakter dokaza u krivičnom postpuku.

Montirane optužbe na osnovu kojih je zagrebački nedeljnik Nacional pokrenuo kampanju protiv Stanka Subotića, lansirane su iz kabineta tadašnjeg predsednika SRJ Vojislava Koštunice, zbog čega će protiv nepoznatih izvršilaca biti podneta krivična prijava, saopštili su članovi Subotićevog Advokatskog tima na konferenciji za novinare u Beogradu.
Advokatski tim predstavio je javnosti dokumente u kojima se navodi da su u toku 2001. godine hrvatskom listu Nacional i podgoričkom dnevniku Dan stizali naručeni novinski članci iz Beograda, kojima je Subotiću naneta šteta.

Vlasti Francuske, Švajcarske i Rusije jednoglasno su zaključile: Stanko Subotić nije kriv i nema razloga za njegovo gonjenje. Navodno krivično delo koje mu se u Srbiji pripisuje, ni u jednoj od tih zemalja – ne postoji.
Subotić je, drugim rečima, na svim drugim mestima u svetu slobodan čovek, čija su biografija i poslovi nesporni.

U
roku od deset godina, dva režima – jedan Slobodana Miloševića i drugi
Vojislava Koštunice – pokrenula su dva istovetna procesa protiv Stanka
Subotića, davši im, pri tom, samo različite kvalifikacije.
Prvi proces je završen Subotićevom pobedom,
drugi još traje, uz pokušaje njegovih pokretača da Subotića
diskredituju i proglase krivim mnogo pre izricanja presude.
Advokatski tim Stanka Subotića uveren je da su činjenice o oba ta
procesa dovoljne za još jednu pobedu.

Advokatski tim biznismena Stanka Subotića podneo je tužbu Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, zbog povrede prava na odbranu Subotića, Nikole Miloševića, Milana Rankovića i Ivane Krčmarić, okrivljenih pred Okružnim sudom u Beogradu – Posebno odeljenje zbog navodnog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja.
Tužba je podneta na osnovu člana 34 Evropske konvencije o ljudskim pravima i pravila 45 i 47 Poslovnika suda.

Stanko
Subotić je nevin i ubeđeni smo da ćemo tu nevinost dokazati i na sudu.
Ipak, u celom slučaju Subotić, nije reč samo o jednom suđenju,
pokrenutom na osnovu montirane optužnice. Reč je o dugogodišnjoj borbi
za pravdu čoveka koji je, ne baveći se, pri tom, politikom, bio
proganjan od stranae dva režima i koji je, u oba slučaja, bio
satanizovan i prinuđen da napusti svoju domovinu.
Reč je, dakle, o borbi jednog čoveka da, posle svega, bude slobodan u
sopstvenoj zemlji.
Ta zemlja, podsećamo, želi u Evropu. U Evropi je Subotić slobodan.
Zašto ne bi bio i u Srbiji?