
Podsećamo da je čitav “slučaj Subotić” otpočeo 2001. godine, aferom u zagrebačkom “Nacionalu” koji je nizom tekstova “dokazivao” kako je Subotić vodeći švercer cigareta na Balkanu.
Podsećamo i da su ti tekstovi, u to vreme, bili upereni pre svega protiv tadašnjeg premijera Srbije dr Zorana Đinđića; da je jedan od glavnih autora izmišljenih optužbi Vukašin Minić svoj štab smestio u istoj zgradi u kojoj živi lider Demokratske stranake Srbije; i da je upravo DSS u to vreme tražila da se povodom pisanja “Nacionala” obrazuje Anketni odbor u Skupštini Srbije.
Posedujemo i niz dokaza o tome da su se tekstovi o Subotiću, Đinđiću i Đukanoviću, koji su potom objavljivani u podgoričkom listu “Dan”, pripremali i slali u Crnu Goru iz kabineta predsednika nekadašnje SRJ u Palati Federacije na Novom Beogradu.
Takođe, raspolažemo podacima koji govore o pokušajima da se bliskost gospodina Subotića sa demokratskim, proevropskim snagama u Srbiji, iskoristi i za kompromitovanje najviših predstavnika vlasti, svih koji su ikada sa njima imali bilo kakav kontakt. Time je, istovremeno, pokušavana kompromitacija njihovih napora da Srbiju uvrste u red evropskih zemalja.
Demokratska javnost dobro pamti osećaj nedostatka pravde i pravičnosti koji je ostao posle smrti čoveka kojeg je, prethodno, čitava jedna mašinerija sistematski satanizovala po medijima, pokušavajući unapred da opravda njegovu smrt.
Ništa više pravde i pravičnosti nije bilo ni u linču koji je po medijima u to vreme organizovan i protiv Stanka Subotića, i to, sa ciljem da se i preko njega još jednom osudi i još jednom ubije i sam Zoran Đinđić.
Nastavak je u “slučaju Subotić” usledio posle marta 2003. godine, sa pokušajima ucene i iznude koje je Subotić doživljavao od trenutka kada se, javno, i tajno, počelo manipulisati njegovim imenom u okviru policijske akcije “Mreža”.
Ono što je strašno u tome je činjenica da su u tim pokušajima funkcije - dobijene, na kraju krajeva, od naroda - zatim vlast, ovlašćenja, kao i čast i dostojanstvo koji uz to idu, čast i dostojanstvo čitave jedne države - da je sve to imalo svoju cenu!
Da li je to moguće? Da li može da postoji cena za koju treba prodati i ono malo poštovanja koje je prema institucijama preostalo posle decenija u kojima su bile ruinirane, srozavane i uništavane?
Da li postoji “plata” za odbacivanje odgovornosti prema sopstvenom narodu, državi i službi koju neko obavlja?
Da li postoji bilo koja suma koja bi bila dovoljna, da bi neko, ako se bavio bilo kakvim nezakonitim delovanjem, bio oslobođen optužbi, a njegovo ime bilo izbačeno iz istrage i iz optužnice?
I, na kraju, ako se tako radilo, koliko onda danas u Srbiji slobodno živi onih koji su se bavili kriminalom i zatim platili svoju slobodu? Da li ima ljudi iz “Mreže” koji su se izvukli zato što su platili to izvlačenje. i po kojoj ceni je to plaćeno? Ne za njih. Po kojoj ceni za Srbiju?
Slučaj “Mreža”je početkom 2004. godine Dušan Mihajlović, nekadašnji ministar policije predao svom nasledniku Draganu Jočiću iz Demokratske stranake Srbije, koja se, te 2004. godine, nekih godinu dana posle Đinđićeve smrti, vratila na vlast.
Posle toga, o čemu je svedočio i jedan od policajaca koji su radili na ovom slučaju, izvršena je jasna selekcija u materijalu, te je iz izveštaja ispao čitav niz imena koji se u istrazi o švrecu cigareta pominju.
Mi verujemo u činjenice. One su, kako je rekao jedan veliki državnik, “tvrdoglave”. i upravo takve nameravamo da ih predočimo i Sudu, ali i javnosti, kako bi imala uvid u niz zloupotreba i povreda prava u slučaju Subotić.
Verujemo da je važno javnost upoznati i sa mehanizmima kojima se služe oni koji su zloupotrebljavajli vlast u Srbiji, kako bi sinhronizovanim akcijama, kroz delove medija, delove policije i delove pravosuđa, protiv nekoga montirali optužbe, srozavali mu ugled i uništavali karijeru.
U slučaju Stanka Subotića indikativno je da su svi koji su se njime bavili, od ministra policije, preko medija do dela pravosuđa bili povezani upravo sa stranakom koja ga je proganjala u vreme kada je proganjala i pokojnog Zorana Đinđića.
Raspolažemo dokazima za ove tvrdnje, činjenicama koje govore o tome da se protiv Subotića vodi proces za delo za koje je krivični progon zastareo pošto se, po optužnici, desilo pre dvanaest godina, kao i dokazima o brojnim povredama prava na odbranu koja su usledila pošto je otpočela istraga protiv Subotića.
Njemu nikada nije poslat ni jedan poziv za saslušanje u istrazi, njegovim braniocima uskraćeno je pravo na upoznavanje sa spisima i dokazima u postupku, a poternica je raspisana iako nikada, ni po sudskim odlukama, nije bio u bekstvu.
Prava i pravdu za Subotića tražićemo pred sudom, u okviru procedure i zakona, verujući u njegovu nepristrasnost i čast, i ubeđeni da imamo dovoljno dokaza da pobedimo u tom postupku.
Duboko verujemo i da ćemo, tražeći pravo i pravdu za Stanka Subotića, tražiti i:
Da Srbija bude evropska, moderna, pravna država u kojoj niko neće biti kriv osim ako se to ne dokaže pred nezavisnim i nepristrasnim sudom u zakonom propisanoj proceduri.
Da u Srbiji, kao civilizovanoj državi, bude onemogućen svaki javni linč kojim se uništavaju ljudsko dostojanstvo, integritet i čast i kojim se javnost priprema za nečiju osudu i čak i smrt.
Da svaki izabrani predstavnik narodne volje u Srbiji nauči da ne postoji cena za koju se prodaju čast i dostojanstvo koje visoki državni položaji nose sa sobom, i da kazne za one koji to ipak učine budu drastične, ne zbog para koje su uzeli, nego zbog sramote koje su naneli samoj Srbiji i svakome ko u njoj živi.
Da u Srbiji politika konačno i zauvek izađe iz medija, policije i pravosuđa; da korupcija postane prošlost; da pravo i pravda budu jednaki za svakog.
Da se hiljade i hiljade mladih ambicioznih ljudi, prognanih za vreme Miloševićeve vlasti i nateranih ih da svoje snove ostvaruju negde drugde, nikada više ne plaše, da im se, ako se vrate u svoju zemlju, može desiti da budu proganjani samo zato što nisu pristali na ucene, niti da deo svoje imovine daju nekom pohlepnom državnom službeniku.
Time neće biti ispravljena nepravda samo prema Stanku Subotiću. Biće ispravljena nepravda prema svima nama.